Ovo je najbogatiji covjek U Bosni i Hercegovini,dnevno zaradi par miliona a Zdravku mamicu je posudio 10 miliona

BILI SMO U MARCELLINU – Ruševno gnijezdo hrvatske korupcije: Kultni ZG restoran kupio je hercegovački kralj kladionica

Tko je Renato Korać – Hercegovački Kralj Kladionica

• Istražili smo što se događa s restoranom u kojem je nastala famozna snimka Sanadera i Hernadija. Danas je u vlasništvu poduzetnika koji je Mamiću posudio 44,5 milijuna kuna

Na ulaznim vratima restorana Marcellino i danas stoji naljepnica na kojoj piše “Objekt je pod video nadzorom”. I stolice na kojima su u listopadu 2009. godine u tom, tada elitnom zagrebačkom restoranu sjedili ondašnji premijer Ivo Sanader i šef Uprave MOL Zsolt Hernádi dok su dogovarali mito još su uvijek, 13 godina poslije, na istome mjestu. Nekad vrhunski restoran, otkako je 2012. godine zatvorio svoja vrata za goste, propada i urušava se. Iz njega jedino nisu odnijeli stari namještaj, pa ni te dvije stolice, ali odnesene su staklene stijene, vanjski su zidovi popadali, a krovište se uleglo nad glavnom prostorijom restorana.

Sve izgleda kao da su samo zalupili vrata i otišli: jelovnici su ostali razbacani posvuda, stolnjaci su na podu, a zelenilo bi za koji dan moglo prekriti i ulazna vrata. Sve je u rasulu, žice vire iz zidova, neke su, čini se, bile i od kamera videonadzora koji je zabilježio četverominutnu snimku bez tona na kojoj se vidi kako Sanader i Hernádi sjede za stolom te razmjenjuju nekakav papirić. Ta je snimka poslije postala dokaz u postupku protiv bivšeg premijera.

No, zemljište teniskog kompleksa na Cmroku na kojem se smjestio i kobni restoran nedavno je dobilo novog vlasnika. Kupio ga je hercegovački poduzetnik Renato Korać, koji je lani Zdravku Mamiću posudio šest milijuna eura, pa se upisao i na njegove nekretnine. Sada planira na Cmroku graditi hotel, restoran, “što god mu dozvole”, a “Marcellino će biti pretvoren u lijepo sjećanje”, kako je na internetskoj stranici 2012. godine napisao njegov tadašnji vlasnik, ugostitelj Mario Čerhak.

Upravo je Čerhak snimku svojedobno dostavio Odvjetništvu. Tim hrabrim potezom zapečatio je vlastitu budućnost na domaćoj ugostiteljskoj sceni. Poslije je otišao u Njemačku, a tvrtka Čerhak d.o.o. izbrisana je 2013. godine iz registra.

Iako snimka nije bila ključni dokaz u postupku, u javnosti je oslikala atmosferu u kojoj su se takvi dilovi dogovarali, uz ručkove i vina, i to po cijeni od nekoliko tisuća kuna. Obilježila je Sanaderov korupcijski stil, zbog kojeg je, samo u tom postupku, osuđen na šest godina zatvora, jer je primio mito od Hernádija kako bi MOL dobio upravljačka prava u Ini.

Čerhak je snimku, naime, čuvao dvije godine. I upravo zbog toga je Sanaderova obrana – odvjetnici Jadranka Sloković i Čedo Prodanović – tijekom procesa tražila da snimka ne bude dokaz na sudu jer je morala biti uništena, s obzirom na to da je svrha nadzora bila isključivo očuvanje sigurnosti osoba i objekta. No, sudac Ivan Turudić mislio je drukčije te je snimka uvrštena kao dokaz i puštena u sudnici.

Sama snimka zapravo je prilično benigna. Relativno je loše kvalitete, a informaciju da postoji prvi je objavio Jutarnji list. Jedan od urednika slučajno je od Čerhaka doznao ju ima, pa je Jutarnji o tome objavio tekst 31. listopada 2011. godine. Upit je tada poslan DORH-u, koji ju je ubrzo zatražio od vlasnika Marcellina. Predsjedavajući sudskog vijeća Turudić prihvatio ju je kao dokaz.

Sanaderovo osiguranje znalo je za snimanje… Posvuda su istaknute obavijesti o videonadzoru – izjavljivao je tada Čerhak.

U intervjuu Večernjem listu poslije je rekao da se nakon svega smatra žrtvom.

Naravno da se smatram žrtvom. Dimenzija te žrtve može biti diskutabilna. Moj restoran imao je samo scensku ulogu za događaje vezane uz taj posjet, isto kao što je imao istu scensku ulogu i za desetke tisuća drugih posjeta. Moj restoran i videonadzor nikada nisu bili odgovorni ni za jedan postupak bilo kojega gosta. Kao što za ovaj naš razgovor, naš susret i za naš odnos i eventualne probleme nastale unutar našeg odnosa mi ne bismo trebali kriviti ovaj prostor i njegov videonadzor. To su elementi pristojnog razuma. Na žalost, pristojnog razuma u Lijepoj našoj odavno nema. To se najbolje vidi u nadrealnom iscrpljivanju između virtualnih partizana i ustaša, latinično-ćiriličnih problema i svega ostalog što se pojavljuje kao nuspojava beskonačnih tranzicijskih ciklusa na koje je naša domovina osuđena – rekao je.

Sve do pravomoćne presude protiv Sanadera zapravo je i bio jedina žrtva priče s videonadzorom jer posao je propao. Sam je restoran na jednoj od parcela kompleksa na Cmroku koji je bivša tenisačica Iva Majoli svojedobno zamislila kao svoj teniski centar, a tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Bandić izašao joj je u susret, pa je samo njezina tvrtka ispunjavala uvjete za kupnju zemljišta od Grada Zagreba.

Međutim, Majoli nije realizirala projekt, a njezina je tvrtka zapala u financijske probleme. Pisalo se da joj je pomogla tvrtka Nenada Končara, no to je bilo samo privremeno rješenje.

vezano: Dug Zdravka Mamića otplatio je Čovićev tajkun Renato Korać

Novost je danas, naime, da su te parcele prošlo ljeto dobile novog vlasnika, poduzetnika Koraća, o kojem smo ovog ljeta pisali kada smo otkrili da je upravo on Zdravku Mamiću posudio 44,5 milijuna kuna kojima je podmirio dug državi te se upisao kao fiducijarni vlasnik Mamićeve vile na Tuškancu i dvaju luksuznih stanova na Cvjetnom trgu.

Dvojac se, doznali smo tada, upoznao nedugo prije toga, i to nakon jedne “crkvene mise”. Od Koraćevih suradnika tada smo doznali da on nije zainteresiran za preuzimanje vlasništva nad Mamićevim nekretninama te da su one na prodaju kako bi se podmirilo to potraživanje. Ali do danas, doznajemo, nisu prodane.

Isto tako, lani, ali nekoliko mjeseci ranije, Korać je postao vlasnik i osnivač zagrebačke tvrtke Sky Hills d.o.o., odnosno kupio je tvrtku u čijem je vlasništvu kompleks od sedam tisuća četvornih metara na samom Cmroku.

Direktor tvrtke je Krešo Vukoja, koji nam je potvrdio da je Korać njezin novi vlasnik, a i tih parcela, te da je to njihov novi projekt, radnog naziva Sky Hills. Zasad, kaže, još nisu točno definirali što će graditi jer su u procesu dogovaranja onoga što se uopće smije graditi u toj zoni:

S konzervatorima moramo točno definirati što je dozvoljeno. Jer, koliko mi je poznato, te su parcele, prema važećem prostornom planu, u zoni gradnje T2, koja ima ugostiteljsko-turističku namjenu. To znači da bismo gradili ili hotel ili apartmane, jer stanove tamo nije moguće graditi iako bi oni bili najisplativiji, no svakako moraju ostati tereni, odnosno sportsko-rekreacijski dio, te će vjerojatno biti neki studio apartmani, hotel, restoran… Uglavnom, kad dobijemo smjernice od konzervatora i Grada Zagreba, raspisat ćemo javni natječaj za najbolje arhitektonsko rješenje. Cilj nam je da to bude kvalitetan projekt – rekao nam je direktor Vukoja.

U zemljišnim knjigama vidljivo je, naime, da su obrisane sve stare zabilježbe o pozajmicama prijašnjim vlasnicima, a upisane su nove – i to one od fizičke osobe, Renata Koraća, na iznose od 3,4 milijuna kuna te 3,3 milijuna eura. Obje su upisane u lipnju 2021. godine.

A tko je Renato Korać?

Vlasnik je lanca kladionica u BiH, i to kladioničarske tvrtke iz Čitluka “Premier World Sport”, koja u BiH ostvaruje najbolje poslovne rezultate. Vlasnik je i kladionice “Premier Sport” čije je sjedište u Sarajevu, a ujedno je i vlasnik poznatog ugostiteljskog objekta “Premier” u Čitluku.

vezano: Tko su vlasnici kladionica u BiH

U Hrvatskoj je povezan s osam tvrtki, od kojih se u njih četiri pojavljuje od prošle godine. Jedna od njih je Villa Revelin d.o.o. u Makarskoj za iznajmljivanje i upravljanje vlastitim nekretninama te je u katastru vidljivo da je Korać kao fizička osoba u posjedu nekih nekretnina na adresi na kojoj je tvrtka smještena.

Nešto ranije 2018. godine ušao je i u suvlasništvo jedne zagrebačke vinoteke, a u Makarskoj ima registriranu i tvrtku “Premier Solutions”, koja takokođer upravlja njegovim nekretninama. Na njegovu profilu na Facebooku mogu se naći fotografije na kojima je s brojnim poznatim ličnostima, među kojima su Zlatko Dalić, neki hrvatski reprezentativci, potom Marko Perković Thompson, Mate Bulić i brojni drugi. U medijima su objavljivane i Koraćeve fotografije s Kolindom Grabar-Kitarović, a govorilo se i da je bio aktivan u njezinoj kampanji.

Slikao se i s Milijanom Brkićem.

Bosanskohercegovački ga mediji u člancima često povezuju s HDZ-om BiH i smatraju ga utjecajnim u toj stranci.

Korać, međutim, nije prvi hercegovački poduzetnik koji je bacio oko na taj kompleks na Cmroku.

Prije njega u tom je projektu bio danas pokojni hercegovački poduzetnik Jozo Bogdan, koji je bio blizak i s pokojnim gradonačelnikom Bandićem. Bogdan je za života bio vlasnik tvrtke “Feal”, poznate po stambenoj gradnji. Feal je u zemljišnim knjigama imao upisano založno pravo na toj nekretnini u iznosu od oko 22 milijuna kuna, ali nije bio upisan kao vlasnik. To je bila bjelovarska tvrtka IMN Domagoja Sedlića. Najavljivali su tada na toj lokaciji u medijima gradnju stanova, no 2020. godine poduzetnik Bogdan iznenada je preminuo nakon uboda ose, a godinu poslije preminuo je i gradonačelnik Bandić. Projekt je stao, a 2021. godine kompleks i tvrtku kupio je Korać.

Na tom zemljištu smjestilo se, naime, pet teniskih terena, koji su i danas u najmu i upotrebi. Njih je devedesetih, podsjetimo, proslavio danas pokojni ugostitelj Vinko Hotko, poznat i kao teniski partner predsjednika Franje Tuđmana. Hotko se tada probio u društvenu elitu kao vlasnik poznatog kafića “Palainovka” na Ilirskom trgu. Palainovka je osamdesetih bila neizostavna točka društvenog života u Zagrebu, a devedesetih je Hotko u to pretvorio i lokaciju na Cmroku. Intenzivno se tada družio s predsjednikom Tuđmanom, Gojkom Šuškom i drugim istaknutim pripadnicima političke elite, koji su najčešće na teniskom kompleksu tada zvanom “President” osmišljavali ne samo teniske, nego i političke poteze.

Hotko je u to vrijeme imao, naime, pravo na korištenje terena, pa je otac Ive Majoli, Stanko, još krajem devedesetih započeo s njim pregovore o preuzimanju kluba, no taj je dogovor propao, kako je svojedobno pisao Jutarnji list.

Sastali su se opet 2004. te dogovorili preuzimanje. Za pravo korištenja posjeda Stanko Majoli je Hotku i njegovim partnerima isplatio, navodno, više stotina tisuća eura. Majoli je te parcele kupila od Grada Zagreba, i to pomoću kredita tadašnje “Hypo Alpe-Adria” banke, a Gradsko je poglavarstvo u ožujku 2007. donijelo odluku o brisanju založnog prava za Društvo Tenis centar “Iva Majoli”.

Grad je, podsjetimo, u natječaju o prodaji u srpnju 2006. kao preduvjet za kupnju tražio da novi vlasnici imaju odobrenje za održavanje WTA turnira koji bi se tamo trebali organizirati, što je Majoli, koja se jedina javila na natječaj, navodno imala. Međutim, na tim terenima se nikad nije održao ni jedan WTA turnir. Kad je shvatila da to neće realizirati, Majoli je 2010. u Jutarnjem listu najavljivala također gradnju hotela na toj parceli:

(…) postoji potreba za boutique hotelom. Budući da se radi o velikoj investiciji i velikom projektu, treba dobro razmotriti situaciju i odlučiti s kime i kako to najbolje realizirati. Od Grada sam dobila lokacijsku i građevinsku dozvolu, pa bi, ovisno o investitorima i drugim dogovorima, do kraja godine trebala početi i gradnja.

Gradnja nikad nije počela, a kompleks je 2019. prodan na javnoj dražbi. I dok dio tog posjeda – teniski tereni i restoran Apetit – živi svoj život, drugi dio, na kojem se smjestio kobni restoran, kao da je zapeo u vremenu. Čerhak u njemu vidi, kako je napisao, lijepa sjećanja, a svima nama taj je propali objekt poput “spomenika” koruptivnoj Vladi Ive Sanader.